Sarajevo, 2019.
Cilj ove analize koju je proveo UN Women je da se pomogne u
nastojanjima Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine u postavljanju
minimalnih standarda za pružanje usluga osobama koje su preživjele rodno zasnovano
nasilje, naročito nasilje u porodici u Bosni i Hercegovini. Agencija za ravnopravnost
spolova trenutno predvodi proces analize usklađenosti zakonodavstva, kapaciteta
i praksi u pružanju usluga sa odredbama Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju
i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (u daljem tekstu:
Istanbulska konvencija). Analiza obuhvaća područja pravnog okvira, upravljanja
podacima, socijalne zaštite, zdravstvenih i specijaliziranih usluga koje ženama
pružaju NVO. Ovom analizom UN Women želi doprinijeti tom procesu i na sličan način
obuhvatiti dva dodatna sektora – policiju i besplatnu pravnu pomoć. Na osnovu
ovih dviju analiza u konačnici će biti predloženi minimalni standardi za
pružanje usluga u svim sektorima. Oblik standarda još uvijek nije utvrđen, a Agencija
za ravnopravnost spolova BiH će pokrenuti konkretne mjere i aktivnosti u skladu
sa svojim nadležnostima i na osnovu rezultata pojedinačnih analiza.
Ova analiza ima dva glavna cilja: a) prikupljanje i analizu informacija o
kapacitetima za provođenje Istanbulske konvencije u sektorima policije i
besplatne pravne pomoći u Federaciji Bosne i Hercegovine i b) prikupljanje i
analizu informacija o kapacitetima za provođenje Istanbulske konvencije u
sektorima policije i besplatne pravne pomoći u Republici Srpskoj, pri čemu se
nadovezuje na analizu kapaciteta za provođenje Istanbulske konvencije u ova dva
sektora u RS koju je tokom 2017. Godine proveo Gender centar Republike Srpske.
Metodologija primijenjena u ovoj analizi uključuje analizu
dokumentacije i terenske posjete odabranim lokacijama. Analizom dokumentacije
obuhvaćeni su relevantni zakoni i dokumenti politika u datoj oblasti, kao i
postojeći analitički izvještaji i analize stanja na terenu u pogledu implementacije
Istanbulske konvencije u BiH. Osnova za analizu u Republici Srpskoj bila je
analiza kapaciteta za provođenje Istanbulske konvencije u dva fokusna sektora koju
je provela Marija Babović ispred Gender centra RS tokom 2017. godine.
U dodatku I nalazi se lista analiziranih dokumenata, studija i izvještaja.
Pored detaljne analize pravnog, operativnog i institucionalnog okvira, analiza
je obuhvatila kapacitete nadležnih resornih institucija na nivou entiteta i kantona,
te pružaoce usluga na lokalnom nivou, uključujući i relevantne NVO na četiri
lokacije koje je odabrala konsultantica, a odobrili UN Women i Agencija za
ravnopravnost spolova BiH i to: (1) Banja Luka, (2) Sarajevo, (3) Tuzla i (4)
Travnik. Ove lokacije su odabrane kako bi se obuhvatila oba entiteta u BiH,
premda je u Republici Srpskoj odabrana samo jedna lokacija (Banja Luka). Razlog
za to je prethodno spomenuta već provedena analiza kapaciteta ova dva sektora
za provođenje Istanbulske konvencije u RS (Babović, 2017.), zbog čega je konsultantica
ponovno posjetila samo Banja Luku radi prikupljanja i analize novih informacija
u pogledu nedavnih zakonodavnih izmjena u Republici Srpskoj, naročito izmjena i
dopuna Krivičnog zakonika RS. Lokacije u Federaciji BiH odabrane su na osnovu
konsultantici od ranije poznatih informacija koje se odnose na ostvareni
napredak u kapacitetima za provođenje Istanbulske konvencije u sektorima besplatne
pravne pomoći i policije. Konkretno, Tuzla je odabrana jer je Ministarstvo
unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona prvo uspostavilo posebno odjeljenje za
nasilje u porodici (Ministarstvo unutrašnjih poslova Unskosanskog kantona je
drugo i do sada posljednje ministarstvo koje je osnovalo takvo odjeljenje prema
tuzlanskom modelu), Sarajevo je odabrano jer su žrtve nasilja u porodici, rodno
zasnovanog nasilja i seksualnog nasilja u ratu priznate Zakonom o pružanju
besplatne pravne pomoći KS bez obzira na njihov finansijski status, što nije
slučaj sa ostalim kantonalnim zakonima o (besplatnoj) pravnoj pomoći, a Travnik
je odabran jer je Srednjobosanski kanton trenutno jedini kanton u Federaciji
BiH koji još uvijek nije donio Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći pa bi bilo
značajno razmotriti kako žene koje su pretrpjele nasilje ostvaruju besplatnu
pravnu pomoć u tom Kantonu i koja je uloga nevladinog sektora u popunjavanju praznine
nastale zbog nepostojanja zakona.
Tokom provođenja ove analize, konsultantica je prikupljala informacije direktno od resornih institucija i pružalaca usluga na lokalnom nivou. Za te potrebe konsultantica je na svakoj lokaciji provela jedan do dva dana, s obzirom na to da su predložene lokacije administrativni centri njihovih kantona odnosno entiteta. Detaljne informacije prikupljene su kroz polustrukturirane intervjue korištenjem otvorenih pitanja koja daju priliku za utvrđivanje novih načina sagledavanja i razumijevanja ove tematike. Svi intervjui provedeni su korištenjem smjernica za intervju sadržanih u dodatku II ovog dokumenta. Smjernice sadrže listu pitanja i tema uključenih u razgovore sa predstavnicima institucija i pružalaca usluga u sektorima policije i besplatne pravne pomoći na ciljnim lokacijama. Konsultantica je provela 12 intervjua i razgovarala sa ukupno 29 osoba. Iscrpna lista intervjuiranih osoba i pružalaca usluga nalazi se u dodatku III.