Uloga muškaraca i dječaka
4. Decembar 2011.
Mediji i rodno zasnovano nasilje
7. Decembar 2011.

Žene na selu su više marginalizirane nego žene u gradu, što je posljedica njihovog nižeg nivoa obrazovanja i tradicionalnijeg društvenog okruženja.  Ruralne žene imaju ograničen pristup vlasništvu nad imovinom i zemljom, te obuci, modernim tehnikama poljoprivredne proizvodnje, sredstvima za finasiranje i opremi, što znači da moraju naporno raditi, a malo zarađuju.  Žene na selu uglavnom rade u poljoprivredi, kao nekvalificirana radna snaga.  Još jedan faktor koji ograničava napredak žena na selu je njihov ograničen pristup institucijama i društvenim mrežama koje bi im mogle pomoći da igraju važniju ulogu u odlukama koje utječu na njihov život.  U Bosni i Hercegovini je ruralno siromaštvo jako rašireno, i žene na selu su „nevidljive“ u službenim statistikama zaposlenosti i vlasništva nad imovinom.  Ruralna područja su suočena sa izazovima kao što je veće siromaštvo, manja pokrivenost zdravstvenim osiguranjem, i slabiji pristup zdravstvenoj skrbi i pružateljima socijalnih usluga.  Sve to skupa čini da problemi sa kojima se suočavaju osobe izložene nasilju u obitelji budu još teže rješivi.

Tradicionalna kultura u ruralnim zajednicama može učiniti da je ženama još teže potražiti pomoć.  Zajednice gdje muškarci i žene najčešće ostaju unutar svojih tradicionalnih uloga, gdje ljudi izbjegavaju tražiti pomoći, i gdje je manja svijest o nasilju u obitelji i njegovom utjecaju na žene i djecu, su zajednice gdje je osobama izloženim obiteljskom nasilju još teže potražiti resurse koji su im potrebni.

Ruralno siromaštvo je posebno značajan problem kad se radi o nasilju u obitelji.  Siromaštvo uvelike doprinosi povećanom stresu u obitelji i ograničava mogućnosti žrtve da napuste nasilnog partnera odnosno člana obitelji.

Osobe izložene obiteljskom  nasilju u ruralnim sredinama koji žive u siromaštvu i, na primjer, nemaju mogućnost prevoza, možda ne mogu otići do rođaka ili prijatelja i potražiti sklonište.  Žrtve obiteljskog nasilja u ruralnim sredinama koje žive u udaljenijim mjestima mogu se suočavati sa teškoćama pristupa zdravstvenoj zaštiti i drugim uslugama zbog nedostatka prevoza ili lošeg vremena ili stanja na putevima.  Vrijeme dolaska pomoći je u ruralnim sredinama općenito duže.

Asocijacija Medica Zenica: ISKUSTVA U RADU SA ŽENAMA I DJEVOJKAMA U RURALNIM PODRUČJIMA

U radu sa ženama iz ruralnih sredina primijećeno je da one vrlo često izražavaju stereotipna uvjerenja i nefleksibilne stavove u pogledu rodnih odnosa.  U većini slučajeva, muž se smatra središnjom figurom koja se mora slušati i udovoljavati.  Nasilje u braku se gleda kao „normalna“ pojava koju žene ne toleriraju dobro, ali se ipak opravdava kao neka vrsta nasilja koje se prenosi sa generacije na generaciju: „Moja je majka govorila: kroz šta sam ja prolazila, ovo što se tebi dešava nije ništa.“  Često se dešava da žene u ruralnim sredinama ne prepoznaju neke oblike nasilja, kao što je silovanje u braku, psihološko nasilje, itd.

 Najveći problem su tradicionalni običaji koji se i dalje njeguju – nepisana pravila (na primjer da je ženino samo da rađa djecu, da muška djeca trebaju ići u školu, a ženska ne, da se ne treba suprotstavljati muškaracima, da žene umjesto toga trebaju šutjeti i trpjeti, itd.) koja je jako teško promijeniti jer su postala dio svijesti.  Tokom našeg rada sa ženama iz ruralnih sredina primijećeno je da se djevojke udaju mlade, i da ih roditelji pripremaju za brak tako što ih upozoravaju da „slušaju“ svog muža i njegovu porodicu, da im se ne suprostavljaju i da im udovoljavaju.  Ponekad i drugi svjedoci ohrabruju i opravdavaju nasilničko ponašanje prema ženama (npr. svekar, svekrva), teohrabruju sina da nauči ženu koga ima da sluša.  Sa druge strane, kada žena odluči potražiti pomoć i zaustaviti nasilje, ne biva uvijek podržana u tom nastojanju, čak ni od strane vlastite obitelji, i često se optužuje da je sama kriva za nasilje jer nije slušala i radila je nešto protiv volje svoga muža.

Podizanje svijesti o nasilju u ruralnim područjima je jako važno i neophodno, kako bi buduće generacije odrastale u obiteljskom okruženju bez nasilja i kako bi se reducirao fenomen opravdavanja nasilja različitim običajima i tradicijama.  Jako važan dio šire inicijative za osnaživanje žena u ruralnim sredinama u Bosni i Hercegovini je u jedan kampanja „RAVNOPRAVNO!“ koju vodi Gender centar Republike Srpske sa ciljem podizanja svijesti o važnosti uloge žene u ruralnim sredinama.  Kampanja je pokrenuta 2009. godine i nastavlja se i u 2011. uz podršku agencije UN WOMEN.

 15.  oktobar je Svjetski dan žena na selu

Svjetski dan žena na selu predstavlja za žene na selu i njihove organizacije fokusnu tačku za podizanje profila ruralnih žena, senzitiziranje i vlade i javnosti o njihovoj krucijalnoj, a ipak uvelike neprepoznatoj ulozi i promoviranje akcija podrške ženama na selu.  Žene na selu u cijelom svijetu imaju važnu ulogu u postizanju sigurnosti hrane i razvoja i  stabilnosti ruralnih područja.  Njihov vitalni doprinos društvu u velikoj mjeri ostaje neprimijećen.

Svjetski dan žena na selu ima za cilj promijeniti ovakvu situaciju, tako što će barem jednom godišnje izvući žene iz njihove neprimijetnosti – kako bi se podsjetilo društvo koliko duguje ženama na selu i pridodala vrijednost i odalo priznanje njihovom radu.

Tekst: UN WOMEN
Foto: Amer Kapetanović