Mediji i rodno zasnovano nasilje
7. Decembar 2011.
Nasilje je problem cijelog društva
9. Decembar 2011.

Krik u noći

Svanulo je. Konačno, došao je i taj dan koji smo obje sa nestrpljenjem iščekivale. Ekskurzija, ta slavna ekskurzija o kojoj svi tako mnogo pričaju. Dok zrake sunca osvjetljavaju moje lice, polako otvaram oči, uzimam telefon i zovem Esmu, svoju najbolju prijateljicu. “Budi se, vrijeme je da krenemo”. Uzbuđenje se osjetilo u njenom glasu, baš kao i onog dana kada smo se upisivale u gimnaziju. Našle smo se na našem uobičajenom mjestu i zajedničkim koracima smo krenule u “avanturu našeg života”. Imala sam osjećaj da nikada nismo bile sretnije, riječi nisu bile dovoljne da opišu osjećaje koji su nas preplavljali. I konačno krenusmo. Naša avantura je počela.

Putovali smo čitav dan i noć. Put je bio ugodan, ali ujedno i nezaboravan. Sve se tako brzo odvijalo kao da smo se vozili samo par sat. Vrijeme je “letilo”, a moja Esma i ja smo iz sata u sat bile sve sretnije. Konačno smo stigli. Iako su to bili kasni jutarnji sati, sve je bilo tako “živo”, grad je blještao, a ja sam se naprosto bila izgubila u silnom svjetlucanju grada Loret de Mar. Po ulasku u hotel primjetile smo grupu momaka, bili su to učenici iz sarajevske gimnazije. Upoznali smo se i simpatije se stvoriše na prvi pogled. Nakon večere i dugog razgovora, uputili smo se ka diskoteci. Ples i dobra muzika učinili su tu noć nezaboravnom.

Kada smo se vratile iz diskoteke, Esma je naprosto blistala. Bio je to sjaj ljubavi. “Zaljubila sam se”, rekla je. Bio je to jedan od momaka iz sarajevske gimnazije. Ljubav je bila ’’obostrana“, izgledali su tako sretno i zaljubljeno da je sam pogled na njih govorio sve. Tokom ekskurzije bili su nerazdvojni, i to toliko, da sam se u nekim trenucima osjećala usamljeno, ali, u isto vrijeme, bila sam sretna, jer je moja najbolja prijateljica našla svoju srodnu dušu. Vrijeme je brzo prolazilo, i tada sam tek shvatila sa sve što je lijepo kratko traje. Povratak, ah taj grozni povratak u realnost, govorila sam samoj sebi. Trebalo mi je dugo vremena da se vratim u standardnu kolotečinu života. Dok sam se ja vraćala u kolotečinu, moja Esma je iz dana u dan bila sve zaljubljenija. Međutim, njena sreća nije dugo kratko, baš kao i naša ekskurzija. “Ostavio me je”, reče ona, a u glasu joj se osjetila gorčina, tuga. Preko noći sve je postalo drugačije. Tuga i bol su zamjenili njenu sreću. Postala je druga osoba. To više nije bila Esma, moja najbolja prijateljica. Udaljila se od svega i svakoga, nije dolazila u školu, a kad bih je nazvala, uvijek bi mi se javila “sekretarica moje prijateljice”.

Znala sam da izvor njene tuge i ponašanja ne leži u prekidu sa momkom i stoga sam odlučila da budem uporna, pa sam na razne načine pokušavala da doprem do nje, dok nisam uspjela u svojoj namjeri. Isto tako sam znala da moram odigrati ulogu psihologa, saslušati je do kraja i tek onda joj ponuditi izlaz iz, za nje bezizlazne, situacije. “Silovao me”, plačući je ponavljala, a ja sam zanijemila. Osjećala sam kao da mi se ruši tlo pod nogama, da mi se krv u venama ledi. Zagrlila sam je čvrsto, a oko nas kao da je sve stalo. Bila je to najduža i najgora noć u mome životu. Dok sam je pomno posmatrala kako spava, samo sam mislila o tome kako da joj pomognem, kako da zajedničkim snagama prevaziđemo situaciju u kojoj se našla.

Upalila sam kompjuter i počela istraživati o ustanovama koje se bave isključivo sprječavanja nasilja nad ženama. Otkrila sam da postoje mnogi centri koji pomažu osobama da vrate samopouzdanje i da dobiju volju za životom. Ovo saznanje mi je dalo veliku nadu da će moja Esma opet biti ona “stara”. Također sam tražila i najbolje psihijatre za slučajeve poput njenog. Puno toga sam pročitala o ovakvim situacijama. Bila sam šokirana saznanjima koliko su mlade djevojke nezaštićene i kako se malo o ovoj temi govori. Prvi korak koji sam poduzela je ujedno bio i najteži, a to je uvjeriti Esmu da potražimo pomoć stručnih lica. Danima sam pokušavala, ali ona se uporno odupirala, jer je strah bio jači od nje. Nisam odustajala, iz dana u dan, iz noći u noć sam kroz duge i teške razgovore sa njom pokušavala da je uvjerim. Vrijeme je prolazilo, a Esma nikako nije mogla da prevaziđe strah. Svakim danom je sve bila gora, puna boli, tuge i mržnje. Često mi se u glavi vrtila misao da bi mogla sebi da naudi i sama pomisao na to me “ubijala”.

Nakon pet mjeseci punih borbe, boli i tuge Esma mi reče:  “Ne mogu više šutjeti”.  Osjetila sam kao da će mi srce iskočiti od sreće, jer sam znala da je ovo prvi korak ka njenoj novoj budućnosti. Tog dana smo otišle u policiju i Esma je podnijela tužbu, a njen silovatelj je istog dana završio u pritvoru.  Ovo je bio novi početak za Esmu. Sve je puno lakše bilo onog trenutka kada je moja drugarica odlučila nešto reći o kriku iz noći, kobne za nju. Drugi dan sam je odvela u specijaliziranu ustanovu koja pruža psiho-socijalnu pomoć ženama žrtvama nasilja, gdje je odmah dobila pomoć psihijatra. Tog dana su dugo razgovarali i nakon toga se osjećala mnogo bolje, te je stoga odlucila da svaki dan ide u ovu ustanovu. Zahvaljujući stručnim licima, moja najbolja prijateljica je uspjela povratiti svoj život i ponovo imati osmijeh na licu. Nakon završetka gimnazije, Esma je počela studirati psihologiju i volontirati u Centru.

I danas radi tu, sretna što može biti od pomoći drugima, jer je na svojoj koži osjetila šta znači biti žrtva nasilja. Često sama sebi postavljam pitanje: Zašto smo žrtve nasilja? Zašto si neki daju za pravo da iskorištavaju našu jedinu slabost, fizičku, koju moramo dizati iz pepela. Ne smijemo bezazleno gledati u “pepeo” svog života. Mnogo nas je bola kroz vijekove lomilo, ali nas nije slomilo, mnogo nam je nada utonulo, ali nije klonulo, nije klonuo nas duh, jer imamo vjere u sebe, u ljubav, u pravdu i mir. Mir nasim napaćenim dušama koje su kriknule kada su ugledale svijet. Da li je to krik od užasa koji smo vidjele ili je to krik upućen čovječanstvu da se zlo zaustavi.

Priča: Jasmina Zilić i Haris Kurtagić
Foto: Amer Kapetanović

Upoznajte autore

Jasmina Zilić – Studentica na International university of Sarajevo

Jasmina Zilić, rođena 22.08.1989. u Sarajevu. Živi u Visokom, gdje je završila osnovnu i srednju školu. 2008. upisuje Internacionalni Univerzitet u Sarajevu, odsjek Menadžment i studentica je četvrte godine studija.  Trenutno aktivna članica Business Cluba na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu.

Haris Kurtagić – Student na International university of Sarajevo

Haris Kurtagić, rođen 1988. godine u mjestu Rožaje, Crna Gora, gdje je završio osnovnu i srednju školu. 2008. upisuje Fakultet poslovne administracije na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu. Godinu poslije, na istom fakultetu, postaje student asistent na predmetu Uvod u mikro i makro ekonomiju. Danas je predsjednik Business Cluba na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu.

Nasilje u porodici je krivično djelo koje je kažnjivo novčanom kaznom ili kaznom zatvora, a nasilje u porodici koje je uzrokovalo smrt žrtve kažnjivo je kaznom dugogodišnjeg zatvora!

Žrtva nasilja u porodici se može obratiti za pomoć na jedinstvene SOS brojeve telefona:

Republika Srpska

1264

Federacija BIH

1265

Poziv je besplatan! Kada pozovete jedan od ovih brojeva ne morate se predstaviti, niti dati svoje podatke.

Kada ste fizički napadnute policija je prva u lancu pružanja pomoći. Pozovite ih na broj 122

  • Policajci će prvo obaviti razgovor sa vama i nasilnikom. Ako iz bilo kojeg razloga ne želite razgovarati u prisustvu nasilnika možete tražiti od policajca da razgovarate nasamo.
  • Ako ste zadobili fizičke povrede trebate odmah otići u Hitnu pomoć i zatražiti da vam izdaju uvjerenje o pretrpljenim povredama. U Hitnu možete otići sami ili zahtjevati od policije da Vas odvede.
  • Policija može privesti nasilnika u stanicu i zadržati najviše 24 sata.
  • Razgovarate sa službenikom zaduženim za nasilje u porodici. Službeniku ispričajte sve šta vam se dešava.
  •  Ako ne smijete da se vratite kući zatražite od policije da Vas smjesti u neku od sigurnih kuća.

Dužnost policajca je da sačini zapisnik o tome šta se desilo, nasilnika privede u policijsku stanicu i pokrene postupak pred sudom i/ili tužilaštvom.

Policajce koji ne postupe po zakonu možete prijaviti Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP-u).

Ne mijenjajte svoj iskaz dat nadležnim organima jer to otežava kasniju proceduru i ide u korist nasilnika! Ako Vam nasilnik prijeti tražite zaštitu.

  • Tražite službenika koji se bavi problemom nasilja u porodici. Ispričajte šta vam se dešava i tražite da o tome napravi službenu zabilješku.
  • Ako je potrebno zahtjevajte da o tome obavijesti policiju.
  • Od službenika tražite da Vas upozna sa zakonskim pravima i pomogne kod ostvarivanja tih prava.
  • Ako ne smijete da se vratite kući tražite od službenika da Vas smjesti u sklonište za žrtve nasilja u porodici.

Skloništa za žene žrtve nasilja u porodici (sigurne kuće):

  •  Smještaj u sigurnu kuću, sa ili bez djece, možete tražiti od službenika policije i/ili centra za socijalni rad ili direktno od nevladine organizacije koje imaju sigurne kuće.
  •  Žrtvi se u skloništu pruža neophodna medicinska, socijalno-pravna, psihološka i druga pomoć
  •  Žrtva može ostati u skloništu do 3 mjeseca.

 Spisak sigurnih kuća:

  • Udružene žene, Banja Luka
  • Medica, Zenica
  • Fondacija za obrazovanje i socijalnu zaštitu djece, Prijedor
  • Žene BiH, Mostar
  • Mirjam – Caritas, Mostar
  • Viva žene, Tuzla
  • Fondacija lokalne demokratijeSarajevo
  • Žene sa UneBihać
  • Budućnost, Modriča

Besplatna pravna pomoć i informacije:

  • Pružaju osnovne informacije o pravima i institucijama
  • Pružaju direktnu pravnu pomoć koja može uključivati pokretanje i vođenje postupaka pred institucijama, pisanje tužbi i podnesaka, pružanje pravnih savjeta i slično

Organizacije koje pružaju pravnu pomoć:

  •  Centar za pravnu pomoć ženama, Zenica  Telefon: 032-402-049
  •  Fondacija lokalne demokratije, Sarajevo
  •  Helsinški komitet za ljudska prava BiH, Sarajevo – Telefon: 033-200-051
  •  Udružene žene, Banja Luka, telefon: 051-462/146
  •  Žene BiH, Mostar, telefon: 036-550-339
  •  BudućnostModriča, telefon 053-820-700
  •  Vaša prava (uredi):
  • Sarajevo: Safeta Hadžića 66a, tel. 033 789 105
  • Banja Luka: Meše Selimovića 17, tel. 051 232 920
  • Goražde: Seada Sofovića Sofe 10, tel. 038 220 544
  • Mostar: Hasana Zahirovića Lace bb, tel. 036 558 580
  • B. Petrovac: Bosanska 110, tel. 037 881 248
  • Srebrenica: Titova bb, tel. 056 440 998
  • Trebinje: Carine 3, tel. 059  240 680
  • Tuzla: Rudarska 63, tel. 035  210 210
  • Prijedor: Save Kovačevića 12, tel. 052 241 290