Rat je uvijek utjecao na muškarce i žene na drugačije načine, ali je to možda još više postao slučaj u suvremenim sukobima. Iako su žene i dalje manjina među borcima i onima koji idu u rat, one sve više trpe najveću štetu.
U suvremenim sukobima, čak 90 posto žrtava su civili, uglavnom žene i djeca. Žene u ratom pogođenim društvima mogu se suočavati sa specifičnim i devastirajućim oblicima seksualnog nasilja, koje se ponekad vrši sistematski sa ciljem ostvarivanja vojnih ili političkih ciljeva. Žene su prve koje pogađa raspad infrastrukture jer se bore da održe obitelji i brinu za ranjene. I žene se mogu naći prinuđene da se okrenu seksualnoj eksploataciji kako bi preživjele i izdržavale obitelji.
Čak i po okončanju sukoba, ostaju posljedice seksualnog nasilja, uključujući neželjene trudnoće, spolno prenosive infekcije i stigmatizacija. Raširenost samog seksualnog nasilja može se nastaviti i dalje, ili čak se i pojačati nakon prestanka sukoba, kao posljedica nesigurnosti i nekažnjivosti. Udruženo sa diskriminacijom i neravnopravnim zakonima, seksualno nasilje može spriječiti žene da ostvare pristup obrazovanju, da postanu financijski neovisne i da učestvuju u upravljanju i gradnji mira.
Štoviše, žene su i dalje nedovoljno zastupljene u formalnim mirovnim procesima, iako doprinose rješavanju konflikata na mnogo neformalnih načina. U nedavnim mirovnim pregovorima, tokom kojih su prikupljane takve informacije, žene su predstavljale manje od 8 posto učesnika i manje od 3 posto potpisnika, a niti jedna žena nikada nije bila imenovana glavnim ili vodećim medijatorom u mirovnim pregovorima koje sponzorira UN. Takvo isključivanje neminovno vodi neuspjehu u adekvatnom rješavanju briga koje muče žene, kao što su seksualno i rodno zasnovano nasilje, ženska prava i post-konfliktna odgovornost.
Rezolucija Ujedinjenih nacija
Ipak, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija sada prepoznaje da je isključivanje žena iz mirovnih procesa u suprotnosti sa njihovim ljudskim pravima, i da uključivanje ženske i rodne perspektive u odlučivanje može ojačati izglede za održiv mir. Ova nova svijest je formalizirana u oktobru 2000. godine jedinstvenom odlukom o usvajanju Rezolucije 1325 o ženama, miru i sigurnosti. Ova rezolucija koja označava prekretnicu konkretno se bavi položajem žena u ratnom sukobu i poziva na njihovo učešće na svim nivoima odlučivanja u rješavanju sukoba i izgradnji mira.
Nakon što je Rezolucija 1325 pokrenula proces, Vijeće sigurnosti UN je usvojilo četiri prateće rezolucije — 1820, 1888, 1889 i 1960. Ovih pet rezolucija fokusiraju se na tri ključna cilja:
- Jačanje učešća žena u odlučivanju— Rezolucija 1325 (2000) poziva na jačanje sudjelovanja žena u procesima postizanja i gradnje mira, uključujući i njihovo učešće u sprječavanju sukoba i mirovnim procesima, ranom oporavku, upravljanju i mirovnim operacijama. Rezolucija 1889 (2009) dopunjava Rezoluciju 1325 time što poziva na uspostavu globalnih indikatora za mjerenje napretka u njenoj implementaciji.
- Okončanje seksualnog nasilja i nekažnjivosti — Rezolucija 1820 (2008) poziva na okončanje široko rasprostranjenog seksualnog nasilja koje je vezano za rat i na odgovornost u cilju okončanja nekažnjivosti. Rezolucija 1888 (2009) se fokusira na jačanje liderstva, stručnosti i drugih institucionalnih kapaciteta unutar Ujedinjenih nacija i u zemljama članicama kako bi se okončalo seksualno nasilje koje je vezano za sukobe.
- Osigurati sistem odgovornosti — Rezolucija 1960 obavezuje Generalnog sekretara da navede sve strane za koje postoji vjerodostojna sumnja da su počinili ili su odgovorni za uspostavljanje modela seksualnog nasilja u situacijama koje su na dnevnom redu Vijeća. Relevantni Odbori za sankcije će dobiti izvještaj od Specijalnog predstavnika Generalnog sekretara o seksualnom nasilju u konfliktu, i mogu poduzeti radnje protiv navedenih strana. Rezolucija Savjeta sigurnosti 1960 također poziva na uspostavu mehanizama monitoringa, analize i izvještavanja koji su specifični za seksualno nasilje u kontekstu sukoba.
Sve zajedno, ove rezolucije predstavljaju moćan okvir i daju mandat za implementaciju i mjerenje promjene u životu žena u zemljama pogođenim konfliktom. Jedan broj drugih tematskih rezolucija, politika i pravnih instrumenata se također preklapa i dopunjava ovaj plan.
Pristup UN Women
Od usvajanja Rezolucije Vijeća sigurnosti UN 1325, rad UN Women na problematici mira i sigurnosti definira se u skladu sa njenim ciljevima. UN Women podržava projekte koji se fokusiraju na povećanje učešća žena u odlučivanju, promoviranju korištenja rodne perspektive u razvoju politika, jačanje zaštite žena pogođenih sukobom, borba protiv seksualnog nasilja vezanog za sukob, širenje poziva na odgovornost i unaprjeđenje statusa žena u post-konfliktnom okruženju.
Programiranje UN Women fokusira se na četiri ključna tematska područja:
