Josip Bilandžija

Josip Bilandžija

UN Women u Bosni i Hercegovini će u sklopu kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja i kampanje HeForShe na stranici www.16dana.ba objavljivati intervjue sa muškarcima koji se u svojim zajednicama zalažu za rodnu ravnopravnost. Stavovi izraženi u tekstu su lični stavovi intervjuisane osobe I ne izražavaju nužno stavove UN Women ili bilo koje druge agencije Ujedinjenih nacija.

Josip Bilandžija je inspektor u MUP-u Kantona Sarajevo i koordinator za rad policije sa zajednicom. Uključen je i u programe edukacije i senzibilizacije policije za nasilje nad LGBT osobama, te u aktivnosti borbe protiv rodno zasnovanog nasilja. Svjestan stereotipa kojih je svako društvo puno, sarajevski inspektor u svakodnevnom poslu teži da svoj rad posveti rodnoj ravnopravnosti.

Od čega se sastoji Vaš rad na polju borbe protiv rodno zasnovanog nasilja?

Rodno zasnovano nasilje podrazumijeva nasilje nad ženama, nad djecom, nad maloljetnim osobama, nad muškarcima, te nad LGBT osobama. Ja sam osoba zadužena za koordinaciju aktivnosti vezanih za edukaciju policijskih službenika u cilju boljeg upoznavanja problema s kojima se, naprimjer, LGBT zajednica susreće. Za policiju je LGBT tematika nova, bila je tabu i mi želimo o njoj naučiti više.

Smatrate li edukaciju prioritetom pri ostvarivanju jednakih mogućnosti za žene i muškarce?

Edukacija je veoma značajna, ali ne samo edukacija nego i uspostavljanje sistema vrijednosti. Potrebno je da se ljudski život nađe visoko na listi prioriteta u cilju zaštite od nasilja i prevencije istog, posebno kad se radi o ranjivim skupinama ljudi.

Nedavno sam na jednoj društvenoj mreži vidio poruku jedne javne ličnosti koja je rekla da su žene puno jači spol, žene daju puno više ovom društvu i ovom svijetu. Žene su puno sposobnije i duže žive od muškaraca. Kada je riječ o borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, važno je uvažavanje svih i svakoga i tu obrazovanje igra veliku ulogu, ali ne samo formalno obrazovanje koje je pomalo prevaziđeno – sve značajnije postaje obrazovanje kroz televizijske programe, posredstvom medija, interneta i putem javnih dešavanja. Ne mora to biti jedna kampanja, to može biti bilo koja šansa da poruka koju upućujemo postane vidljiva.

Prema Vašem mišljenju, zašto je uloga žena u policiji važna?

Iz perspektive prilika u kojima živimo na našem prostoru, muškarci jednostavno moraju da shvate da bez žena nema društva, nema života, jer uzajamnost odnosa čini društvo. Ženama treba otvoriti vrata u svim segmentima društva i rada. Recimo, kod nas u službi je jako bitno imati kolegice jer u pristupu prema ženama i prema djeci, kolegice su te koje mogu imati senzibiliraniji odnos, druga strana lakše izgrađuje povjerenje. Također, policijski pretres, naprimjer, mora vršiti osoba istog spola. Kada je riječ o djeci u slučaju kaznenog djela, nesreće ili bilo kog drugog nemilog događaja najčešće su prvi na licu mjesta policajci i uvijek je dobro kada je u patroli i žena. Ne kažem da policajci – muškarci nisu spremni na te aktivnosti ali iz našeg iskustva djeca pokazuju više povjerenja kada razgovaraju sa ženom.

Koja Vas je žena inspirisala u radu i životu?

Prvo moja majka jer je to osoba koja je podržavala sve moje projekte, uvijek me je štitila, s majkom se gradi poseban odnos, ne možete ništa reći o majci da ne dirne duboko u srce. Primjera radi, u Francuskoj ili nekoj drugoj zemlji, zašto je silueta domovine u liku žene? Jer domovina znači osjećaj brige za svoje stanovnike, ta država brine za svoje stanovnike kao što majka brine za svoju djecu. Simbolika puno znači – ono što majka pruža svojoj djeci i država treba pružati svojim građanima, da im bude kao majka. Sloboda je također u liku žene. Pravda isto.