Davorin Semenik

Davorin Semenik

UN Women u Bosni i Hercegovini će u sklopu kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja i kampanje HeForShe na stranici www.16dana.ba objavljivati intervjue sa muškarcima koji se u svojim zajednicama zalažu za rodnu ravnopravnost. Stavovi izraženi u tekstu su lični stavovi intervjuisane osobe i ne izražavaju nužno stavove UN Women ili bilo koje druge agencije Ujedinjenih nacija.

Davorin Semenik je već osam godina sekretar Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Smatra da se malim koracima mogu napraviti veliki pomaci. Inspiraciju pronalazi u kolegicama i kolegama čiji rad iznimno cijeni i prepoznaje uložene napore. Pročitajte šta smatra najvećim postignućima naše zemlje na polju ljudskih prava i zašto prepoznaje civilnu zajednicu kao ključnog partnera vlasti u postizanju rodne ravnopravnosti i okončanju nasilja nad ženama i djevojčicama.

Od čega se sastoji Vaš rad na polju borbe protiv rodno zasnovanog nasilja?

Moj rad podrazumijeva sve čime se Komisija za ravnopravnost spolova Parlamentarne skupštine bavi, dakle sve aktivnosti vezane za podizanje svjesnosti javnosti, podizanje standarda na polju borbe protiv rodno zasnovanog nasilja, razmatranje strategija i implementacije izvještaja, te davanje preporuka. Sve prolazi kroz moj ured i samim tim sam u sve uključen.

Ispričajte nam više o utjecaju koji Vaš rad ima na poboljšanje položaja žena u BiH.

Neskromno smatram da je 8 godina rada, koliko sam sekretar ove komisije, ostavilo traga. Ovo je treći mandat komisije u kojoj sam ja sekretar i u svakom se mandatu pažnja posvećivala borbi protiv nasilja nad ženama i protiv obiteljskog nasilja. Svake su godine održane dvije do tri tematske sjednice posvećene samo ovom pitanju, a u zadnje vrijeme je zapaženo da je naša podrška ratifikaciji Istanbulske konvencije ostavila traga. Činjenica da je Bosna i Hercegovina šesta zemlja koja je ratificirala konvenciju je velikim dijelom rezultat napora ove komisije jer smo djelovali od trenutka kada je konvencija nakon potpisivanja ponuđena zemljama na ratifikaciju. Pripremili smo seminar na kojem smo promovirali konvenciju u saradnji s Agencijom za ravnopravnost spolova. Tom prilikom smo okupili veliki broj institucija i nevladinih organizacija, te smo već tada na neki način pripremili sve što dolazi s ratifikacijom konvencije. Također smo tražili od Predsjedništva BiH, Ministarstva za vanjske poslove i naše komisije za vanjske poslove da požure s instrumentima za ratifikaciju i u tome smo uspjeli. Imali smo i tematsku sjednicu na kojoj je prezentirana okvirna strategija za implementaciju ove konvencije i mislim da su stvoreni dobri uvjeti za implementaciju u zakonodavnom smislu, a i za vršenje monitoringa kako bi kroz dvije godine mogli vidjeti većinsku implementaciju konvencije.

Spomenuli ste nevladine organizacije. Prema Vašem mišljenju, u čemu se ogleda značaj nevladinog sektora?

Kada sam počeo raditi u komisiji 2007. godine, nisam znao mnogo o ovoj materiji i u promišljanju o najvažnijim partnerima ove komisije sam prepoznao Agenciju za ravnopravnost spolova. Uspio sam stvoriti odličnu konekciju s Agencijom, u kontaktu smo na dnevnoj bazi i zajedno planiramo razne aktivnosti na polju borbe protiv nasilja nad ženama, ali to nije jedino polje interesa komisije. Uvijek sam smatrao da civilno društvo ima najviše zasluga na polju organizirane borbe protiv obiteljskog nasilja kroz podizanje svjesnosti institucija i kroz traženje od institucija da uspostave mehanizme borbe protiv nasilja kao što su entitetski zakoni. Značaj je vidljiv na polju implementacije jer sigurne kuće sasvim sigurno ne bi postojale da nema nevladinih organizacija. SOS telefon ne bi postojao da nema predanog rada žena i muškaraca u nevladinim organizacijama i kao takve sam ih prepoznao stoga sve ono što radi Komisija na polju analize situacije u pojedinim područjima koja pokriva Zakon o ravnopravnosti spolova uključuje i nevladine organizacije. Mogu reći da smo svaku incijativu nevladinih organizacija prihvatili. Kad je u pitanju višestruka diskriminacija Romkinja, imali smo tematsku sjednicu koju su s nama organizirali ICVA i PRAVA ZA SVE. Imali smo tematsku sjednicu posvećenu političkoj participaciji žena u partnerstvu sa Sarajevskim otvorenim centrom, koji je iznimno aktivan.

Šta smatrate prioritetima pri ostvarivanju jednakih mogućnosti za žene i muškarce?

U BiH ne možemo ići krupnim koracima, ali pomaci se dešavaju. Vidjeli smo kroz Izborni zakon da smo uspjeli u prošlom mandatu pomjeriti kvotu s 33 na 40 posto žena na kandidatskim listama. Izborni zakon ćemo u potpunosti uskladiti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova kroz 50 posto učešća žena na kandidatskim listama i uspostavljanje mehanizama da u zakonodavnim tijelima bude zastupljeno najmanje 40% zastupnica. Prioritet ove Komisije je politička participacija i osnaživanje žena u politici. Smatram da se fokus treba prebaciti sa zakonodavstva na rad s političkim strankama. U strankama je dovoljno pametnih i sposobnih žena koje trebaju ravnopravno postajati predstavnice zakonodavne i izvršne vlasti.

Kad govorimo o borbi protiv nasilja nad ženama, imamo okvirnu strategiju čija je realizacija prioritet kroz niz mjera koje proističu iz strategije, a koje ujedno znače i ugrađivanje standarda iz Istanbulske konvencije u domaće zakonodavstvo i praksu. Bio sam na konferenciji u Podgorici u Crnoj Gori gdje je tema bila implementacija Istanbulske konvencije u zemljama regiona. Iz te konferencije je proizašla deklaracija koja će biti ponuđena na potpisivanje predsjednicima i predsjednicama zemalja regije što upravo znači dosljedna borba za implementaciju standarda iz konvencije.

Kojih ste negativnih stereotipa o ženama svjesni, te kako mislite da bi se društvo trebalo boriti protiv rodno zasnovanog nasilja?

Smatram stereotipnom klasičnu podjelu na muška i ženska zanimanja. To se uvjerenje nažalost počinje formirati u porodici gdje se primjerice dječacima ne dozvoljava igranje s lutkama i prenosi se na vrtić gdje također postoji podjela po vrsti igračaka. Dalje, kroz stereotipe u udžbenicima dolazimo do same numenklature zanimanja gdje su sva zanimanja u muškom rodu osim spremačica i njegovateljica. Edukacija je najvažnija i mislim da shotno tome trebamo raditi. Mi smo uspjeli uvesti rodno osjetljiv jezik u Parlamentarnoj skupštini kroz projekat u koji su bili uključeni najbolji stručnjaci za jezik. Priručnik koji smo napravili dostavljen je komisijama na entitetskom nivou, te Gender komisiji i centru u Brčkom. Gender komisija i centar u Brčkom su formirani upravo zahvaljujući incijativi i radu naše komisije.

Koja Vas je žena inspirisala u radu i životu?

Gospođa Ismeta Dervoz je na mene ostavila dojam profinjene osobe koju krasi fini kućni odgoj, te koja svakom problemu pristupa blago, a ujedno odlučno i uporno. Bila je motor u prošlom sazivu komisije u kojem sam ja s uživanjem radio i mogu reći da smo na nekim projektima nastavili saradnju, a postali smo i prijatelji što je za mene najveće priznanje. Gospođa Dervoz je uspješna u svemu što radi.