Đurica Štula, Foto: Aleksandar Arsenović

Đurica Štula, Foto: Aleksandar Arsenović

UN Women u Bosni i Hercegovini će u sklopu kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja i kampanje HeForShe na stranici www.16dana.ba objavljivati intervjue sa muškarcima koji se u svojim zajednicama zalažu za rodnu ravnopravnost. Stavovi izraženi u tekstu su lični stavovi intervjuisane osobe I ne izražavaju nužno stavove UN Women ili bilo koje druge agencije Ujedinjenih nacija.

Povodom 16 dana aktizma protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, Đurica Štula govori o dobrim i lošim stranama života u našoj zemlji kroz rodnu perspektivu.  Đurica  je gitarista i basista projekata Sopot i Grof Đuraz. Zajedno sa suprugom, pokretač je brenda dječije odjeće Bubsi Beba. Njihova radnja u Banjoj Luci je prva i jedina koja ima poseban kutak za dojenje i presvlačenje te ga majke s bebama rado koriste.

Kaže da je glavni problem našeg društva nerad i netolerisanje drugog i drugačijeg. Počevši od rupa u cestama, rupa u zakonima, do rupa u glavama – prema njegovom mišljenju, život u Bosni i Hercegovini od nas svakodnevno traži maksimum snalažljivosti, razumijevanja i tolerancije.

Ispričajte nam više o utjecaju koji Vaš rad ima na poboljšanje položaja žena u BiH.

Ako pričamo o poslu, pozitivan utjecaj se ogleda u pokretanju prvog banjalučkog brenda “Bubsi Beba”, kog smo zajedno pokrenuli supruga i ja. U našoj firmi većinu zaposlenih čine žene. Pored toga, na supruginu incijativu, napravili smo kutak za dojenje i presvlačenje beba, jedino mjesto te vrste u Banjoj luci, a vjerovatno i u BiH, koji već skoro dvije godine uspješno funkcioniše. Supruga je došla na ideju iz razloga što smo se i sami nekoliko puta našli u situaciji da treba nahraniti ili presvući bebu, a pitali smo se kako i gdje ako se nađemo van kuće. Prilikom pronalaska odgovarajućeg prostora za radnju, prostorija koja je trebala biti kancelarija je žrtvovana u viši cilj i tako smo napravili taj kutak za dojenje i presvlačenje beba. Roditelji tu komuniciraju i izmjenjuju iskustva. Što se tiče muzičkog iskustva sa ženama, zajedno sa Vanjom Mišić i Sanjom Zelić sam bio osnivač benda Vanja The Frog.  Žene imaju poseban senzibilitet za muziku i jako mi je prijala ta saradnja – dok je trajala.

Šta smatrate prioritetima pri ostvarivanju jednakih mogućnosti za žene i muškarce?

Znam da su visine plata problem, muškarci primaju više plate, a ako se pogleda iz perspektive našeg društvenog uređenja, muškarac je faktički glava porodice, ali tehnički – žena sve drži na okupu. Generalno, mislim da ženama apsolutno treba dati više prostora i upravljačkih funkcija – jer su se pokazale kao svjesnije, funkcionalnije i odgovornije.

Svijet bi bio ljepši da ga vode žene, to je moje mišljenje od ranije.

Đurica02

Foto: Aleksandar Arsenović

Kojih ste negativnih stereotipa o ženama svjesni, te kako mislite da bi se društvo trebalo boriti protiv rodno zasnovanog nasilja?

Glavni negativan stereotip, meni poznat iz ranijih dana, jeste to što su muškarci i žene drugačije viđeni kada ne žele imati vezu. Za muškarce se smatra da žive po svojim načelima, a žena se proglašava pogrdnim nazivima. Mislim da je to veliki problem u samom temelju međuljudskih odnosa samim tim što vas društvo i okolina uslovljavaju takvim stavovima. Stereotipa ima mnogo i još  jedan koji je meni uvijek bio neshvatljiv i licemjeran jeste da su “žene histerične i da piju krv”. Smatram da svaki pojedinac treba graditi lični odnos s partnerkom, a ulagati i u svoje poglede, interese i očekivanja. To mora biti harmonizovano. Zakon koji se tiče nasilja nad ženama i djevojčicama u našem društvu ne ide na ruku onima koji trpe nasilje. Recimo, od svjedoka prijavljenog nasilja se očekuje da učestvuje u sudskom procesu, a većina naših ljudi se ne želi na taj način miješati u tuđi život. Upućen sam i u odnose između žrtava nasilja i žena iz sigurnih kuća. Problem je što se, uslijed siromaštva u društvu, žene vrate nazad u okruženje u kojem su zlostavljane. Potrebno je uložiti velike napore da društvo dođe u normalu, a to košta vremena i para. Mislim da naše društvo nije u stanju da to finansijski ni institucionalno dugoročno riješava. Samo podizanje opšteg standarda može voditi poboljšanju prava žena.

Prema Vašem mišljenju, koja je uloga muškaraca u oblikovanju društva koje podržava jednaka prava za sve?

Muškarci trebaju biti tolerantniji i ukazivati ženama više povjerenja. Smatram da treba daleko više uvažavati ženske sposobnosti. Ja ne znam kojim koracima stići do toga da se prave vrijednosti ugrade u temelje našeg društva a nisam ni plaćen da to znam, ali  počinjem od svoje familije u kojoj poštujemo postulate pravednosti i ravnopravnosti. Djeci treba svakodnevno biti dobar primjer, jer djeca uče gledajući u roditelje.

Koja Vas je žena inspirisala u radu i životu?

To je definitvno moja žena. Mi smo praktičan primjer dvoje ljudi koji su pozitvno utjecali jedno na drugo. Za relativno kratko vrijeme smo donijeli odluku da naše zabavljanje ode u pravcu braka, djece, a evo sada imamo zajednički posao. Dosta vremena provodimo zajedno, na poslu i s djecom, a tu se dešavaju svakakve situacije.