Piše: Vera Bošković, Sanmagazin.com

Priča je napisana povodom konkursa na temu “Žene – jučer, danas, sutra”, s ciljem da doprinese diskusiji o pravima žena i djevojaka u Bosni i Hercegovini

Uhvatite li se da očekujete dolazak promjena, kao dolazak plime koja donosi novi kvalitet u vaš život s Novom godinom ili promjenom vlasti? Nadate se da će se društvo dozvati pameti i prestati da diskriminiše pojedinca? A onda se razočarate kad se to ne desi.

Mi smo ti pojedinci koji ne treba samo da žele promjene, nego da ih žive i zahtijevaju od društva da isprati njihov ritam iznutra ili s vana. Tako bi trebalo da nastaju pravila koja nam kreira društvo. Ali, iako pravila kažu da je svijet danas opredjeljen za ravnopravnost, govori li vam unutrašnji glas da možda ipak niste ravnopravni? Mori li vas „crv sumnje“ iako ne biste baš mogli prstom da uprete u to?

Ako vam se ovo čini dalekim i stranim, primjenite to na svakodnevni život svoje porodice i vas.

Koliko ste puta žurili kući da napravite ručak, iako niste bili gladni i iako biste radije poslije podne proveli van kuće? Vi ste žurili s posla da pravite ručak, a vaš muž je žurio zato što je gladan.

Plašite djecu ocem. On je taj koji bi se mogao naljutiti, a vi ste tu da sve razumijete i riješite. Jer ko će ako neće majka?! Polovinu informacija koje ste čuli od djece ne kažete ocu, pola kritika koje je on uputio djeci, vi prećutite njima; upakujete, prepakujete, uobličite, držite konce, čuvate mir, a ipak niste diplomata, i dalje ste samo majka.

Da li se još uvijek pitate zašto nas nema više u politici?

Ne konsultujete ga oko uređivanja stana. On ne zna i nema osjećaj za estetiku. Vi ste na sebe preuzeli ulogu estete, a on je praktičan. Zato ste stali u pola riječi iako ste možda znali kakav je kvar na automobilu. Znali ste da vas neće slušati a i sami ste držali da on o tome bolje zna od vas, pa ste tako isto postupili i na poslu.

Začudile ste se kad ste saznali da su odluke donijete mimo vas?

Brojne promjene na poslu su se dogodile i dok ste bili na porodiljskom odsustvu. Zakon vam je pružio mogućnost da ne odsustvujete toliko dugo. Nisu to prepoznali očevi, niste ni vi. Još uvijek je svima sasvim prirodno da vi ostajete kod kuće uz dijete. Dok se vi vratite s bolovanja, neko je drugi unapređen u vašoj firmi.

Da li se još uvijek pitate zašto nismo na rukovodećim mjestima?

I tako vas je mimoišla povišica plate i, uopšte, ekonomija je ostala mimo vas. U porodici su muškarci završili obaveze oko imovine. Nije da je to važno, ali uknjižba bi mogla da bude i na vaše ime.

Gubite bitku sa tradicijom i prije nego što ste je povele, jer ne želite da komplikujete odnose onda kad se odričete svog prezimena i prihvatate njegovo ili onda kad vam se po glavi vrzma misao da predložite da se imovina upisuje jedan kroz dva.

Da li se još uvijek pitate zašto nismo bogate?

I dok vi trčite kući da pravite ručak s početka priče, za vama se čuju komentari da ste sređene zbog ovog ili onog muškarca. Svakodnevno slušate komentare o tome kako je izazivala kratkom suknjom i svojim izgledom pa je i dobila ono što je tražila. Pridružujete se i sami tom stavu. Prihvatili ste da se i moral dijeli na muški i ženski.

Da li vam je sada jasno zašto se često ne osjećate slobodnom?

Protiv „kuhinjske robije“ borile su se žene prije stotinu godina i još tada pokazale snagu. Izborile su se za ravnopravnost. Sada nam je ona zagarantovana propisima.

Odbacite i vi epitet „nejaka“. Uzmite tu ravnopravnost i znajte da moć je u vašim rukama!

vera bošković

Vera Bošković, dipl. pravnica od juna 2010. godine. Rođena u Doboju, trenutno nastanjena u Banjaluci, gdje sam i završila pravni fakultet. Od rođenja sam osoba sa visokim stepenom oštećenja vida. Aktivista sam u više nevladinih organizacija i sav moj formalni i neformalni radni staž vezuje se za nevladin sektor. Članica sam Upravnog odbora Humanitarne organizacije „Partner“, koja svojima jedan od važnih segmenata upravo rad na poboljšanju položaja žena sa invaliditetom i njihovom osnaživanju u okviru cjelokupnog pokreta žena u BiH. Predsjednica sam Upravnog odbora Udruženja omladine sa invaliditetom „Infopart“ Banjaluka i projekt koordinator. Radila sam kao radio-novinar u Omladinskom komunikativnom centru, u okviru koga je radio Balkan, čija je misija da pruži mogućnost da se čuje glas svih onih koji ne uspijevaju naći prostor u komercijalnim medijima. Potom sam radila pripravnički staž u Udruženju za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ Banjaluka, koje je upravo i formirano da zaštiti prava članova koji su obespravljeni, naročito u radnim odnosima i pravima koja se ostvaruju kroz radni odnos. Od 2011. Godine članovima više udruženja osoba sa invaliditetom pružam besplatnu pravnu pomoć, te kao predavač na forumima i radionicama, naročito u fokusu imajući prava žena i specifične oblasti u pravu koje se tiču mladih. Tako sam izradila Vodič kroz prava u rodnoj ravnopravnosti i prava žena sa invaliditetom u zapošljavanju sa  akcentom na samozapošljavanje, te analizu položaja mladih sa invaliditetom, kako u praksi, tako i kroz zakonodavstvo Republike Srpske, a i sama sam bila uvodničar na temu položaj žena sa invaliditetom u međunarodnoj i domaćoj pravnoj regulativi, pa ako posmatramo ta saznanja, shvatila da ni pravni propisi nisu još uvijek prepoznali diskriminaciju po više osnova na pravi način. Predstoji mi učešće na Konferenciji Žene sa invaliditetom u globalnom ženskom pokretu u Bosni i Hercegovini u organizacija HO Partner Banjaluka, u martu ove godine.

Vera Bošković