Piše: Sadžida Dučić, Mukmag.com

Priča je napisana povodom konkursa na temu “Žene – jučer, danas, sutra”, s ciljem da doprinese diskusiji o pravima žena i djevojaka u Bosni i Hercegovini

„Dobila sam posao!“, uzviknuh sa osmijehom na licu, spuštajući hurmašice na kuhinjski sto koje sam maksuz kupila da se počastimo kada se bude pila slatka. „Ma gdje? Kad?”, s oduševljenjem me upita majka brišući brašnjave ruke od kecelju. „Zvali me jutros iz agencije. Počinjem u ponedjeljak.“, rekoh, još uvijek ne vjerujući. „A kćeri šta ćeš raditi u toj agenciji?“, oglasi se i nana skrećući pogled sa Dnevnika na televiziji, pojačanog do te mjere da su i komšije preko puta mogle čuti šta se dešava u Konjević Polju. „Bit ću menadžer nano.“, povisih glas pazeći da pravilno otvaram usne kako bi joj bilo jasnije. Na licu punom bora i pokojih flekica joj ne vidjeh oduševljenje i sreću kojima sam se nadala. Gledala me nekoliko trenutaka svojim plavim očima koje smo naslijedile i majka i ja, i najzad rekla: „Šta će ti to? Bolje da si se zaposlila Dnevnik da vodiš?“ – „Pa šta bih u životu tim postigla? Nisu nano uspješne žene samo one koje su javnosti poznate.“ – „Jašta nego jesu. Gledaj je, k’o lutka.“, reče mi pokazujući pokretom glave na voditeljicu koja je, ruku na srce, zaista bila lijepa. Ne dotakoše me puno ove riječi. Ipak je to nana koja je umjesto odlaska na školovanje bila primorana odgajati djecu i služiti svekra i svekrvu, pomislih. „Čudo su te sine zaposlili kad si trudna?“. reče majka sa nevjericom. Okrenuh se prema njoj objašnjavajući da im je hitno trebao radnik i da sam bila u velikoj prednosti nad drugim kandidatima zbog dostavljenih diploma o poznavanju računarskih programa. “I kada se porodiš, moći ćeš od kuće raditi dio posla, je li?“, upita me. Klimnuh glavom nadajući se da je nana nije čula. I pored slabog sluha, kao da je birala šta će čuti, a šta neće. „Reci im da nećeš raditi dok dijete ne odgojiš! Valja mužu hizmetiti i oko djeteta igrati. A ne daj Bože sramote ako budeš više od muža zarađivala pa da te ostavi.“, reče rukama odmahujući negativne riječi i ljuljajući se naprijed-nazad. Osjetih da je u meni već zrno ljutnje proradilo i nesvjesno skupih obrve pokazujući da me sa takvom pričom samo vuče za živce. Majka je samo šutjela sjeckajući krompir za pitu. Možda se i slagala sa nanom, ali kao osoba koja me rodila, najbolje je znala da neću odustati niti se predomisliti. „Pusti dijete neka radi. Danima je išla na kurseve, do neka doba učila, oči svoje iskapala. I poslije svega toga treba da sjedi kući i djecu goji čitav život, ovako kao što sam ja?“, najzad progovori. „Školovali smo te i odgajali da se boriš za promjene. Sve ćeš stići! I dijete i posao. Znaš da ćemo ti i mi pomoći. Drugačije je kad žena izađe iz kuće i bar onaj karmin na usne stavi, a ne kada je po vazdan u kući.“ Odjednom se sjetih svih neprospavanih noći zbog fakulteta, svih odricanja zbog odlaska na kurseve i seminare, svih komentara profesora i rodbine kako sam primjer djevojke koja će sigurno za nekoliko godina u ministarskoj stolici sjediti. Stavih ruku na stomak, na plod ljubavi koji u meni raste i u meni proradi želja da svom djetetu obezbjedim bolju budućnost . Prenu me zvuk mobitela koji je zvonio u mojoj torbi. „Halo, gospođo Minka. Zovemo iz agencije da vas obavijestimo da smo dodatno razmislili i ipak prednost dali momku koji je tek diplomirao. Izvinite zbog lažne uzbune. Sve najbolje.“ Priđoh hurmašicama i stavih ih u frižider, osjećajući u ustima gorčinu života u ovoj državi.

sadžida dučič

Rođena sam 8.1.1992. godine u Goraždu, Bosna i Hercegovina. Završila sam Srednju ugostiteljsko turističku školu u Sarajevu, a iz ljubavi prema kuhanju sam išla na dva smjera uporedo, pa imam i dva zvanja: turistička tehničarka i kuharica. Trenutno sam studentica treće godine na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, odsjek Geografija, smjer Turizam i zaštita životne sredine. Radila sam na nekoliko projekata i bila dio raznih seminara o čemu svjedoče moje diplome i certifikati. Bosanki mi je maternji jezik, a govorim još i engleski (vrlo dobro) i njemački (dobro) jezik. Posjedujem visoke komunikacijske sposobnosti, informatički sam pismena, a interesujem se za putovanja, čitanje, pisanje. Moj cilj je razviti i ojačati svoje sposobnosti, te napredovati u svim segmentima kojima se budem bavila.

Sadžida Dučić