Foto: Imrana Kapetanović

Foto: Imrana Kapetanović

Kako izgleda jedan Vaš radni dan? 

NIKOLA: JU Centar za socijalni rad Banja Luka radi u vremenu od 07:00 -15:00. U okviru mojih redovnih zadataka ja sam angažovan na motivaciji za liječenje alkoholičara i narkomana, te u timu za nasilje u porodici. Uz redovni angažman, član sam Tima za intervencije. Stručno angažovanje radnika u Centru za socijalni rad je izuzetno stresno. Naš posao smatram privilegijom u odnosu na druga zanimanja jer imamo priliku svakodnevno pomoći ugroženima i nemoćnima. Iza sebe imam 38 godina radnog staža, sa lakoćom i uživanjem obavljam poziv socijalnog radnika. Ja nemam fenomen ‘ponedjeljka i petka’, što je karakteristika većeg dijela profesionalaca koji su sagorjeli u svom poslu.

 Koja su Vaša najveća dostignuća u poslu kojim se bavite? 

NIKOLA: Ustanova u kojoj sam profesionalno zaposlen spada u red vodećih institucija socijalne zaštite u regionu. Ja sam bio jedan od aktera koji je učestvovao i u timu reforme socijalnog sektora na nivou BiH  u okviru DIFID-ovog projekta koji je implementiran od strane IBHI-a. Uz sistemske reforme bio sam jedan od vodećih stručnjaka koji je kreirao reformu Centra za socijalni rad Banja Luka. Mi smo na osnovu iskustava i primjera dobrih praksi iz Evrope razvili mješoviti sistem u pružanju usluga po modelu ”case menagmenta”. Uz pomenuto,  neposredno sam radio sa maloljetnim prestupnicima u periodu od 1997-2004. godine razvijajući alternativne modele rada. Sada doživljavam da sam na vrhuncu profesionalne karijere sa opredjeljenjem da se nastavi započeti kurs profesionalnog djelovanja kroz razvoj mješovitog sistema usluga u socijalnoj zaštiti.

Koje su to najveće prepreke sa kojima se suočavate? 

NIKOLA: Što se tiče prepreka sa kojima se susrećemo u svakodnevnom radu, na prvom mjestu je nedostatak novca za programe adekvatne i trajne podrške žrtvama nasilja. Druga ali ne manje važna prepreka odnosi se na neadekvatnu zakonsku a pogotovo podzakonsku regulativu. Naime, moje je mišljenje da bi se svaka prijava nasilja u porodici trebala procesuirati kroz kazneni postupak. Što se tiče zaštitnih mjera one bi se trebale izricati po hitnom postupku od strane tužioca ili sudije za prethodni postupak ili kao alternativno rješenje od strane dežurnog sudije za prekršaje.

Da li Vam je potrebna neka dodatna pomoć u poslu koji radite?

NIKOLA: Iako posjedujem bogato iskustvo, potrebna mi je dodatna pomoć i podrška. Uz dodatnu edukaciju i razmjenu iskustava iz sfere najboljih praksi iz razvijenih zemalja potrebna nam je pomoć kroz podršku projektima koje bi implementirali sa našim korisnicima.

Dodatna pomoć nam je potrebna u pravcu intenzivnijeg rada sa pravosudnim sistemima. Dosadašnja iskustva u primjeni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ukazuju da je pravosudni sistem ”najslabija karika u lancu” zbog čega izostaje adekvatna i pravovremena zaštita žrtava nasilja a potpuno izostaje sistemski rad sa počiniocima nasilja u porodici.

16 dana banja luka-14

Dosadašnja iskustva u primjeni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ukazuju da je pravosudni sistem ”najslabija karika u lancu” zbog čega izostaje adekvatna i pravovremena zaštita žrtava nasilja a potpuno izostaje sistemski rad sa počiniocima nasilja u porodici.

Nikola Dorontić
Socijalni radnik, Centar za socijalni rad Banja Luka