Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Naše radno vrijeme je od 9 do 17 sati. Sa klijenticama radim od 10 do 15 sati i pružam im sve vrste pravne pomoći od pravnih savjeta pa do sačinjavanja tužbi, prigovora na tužbu, molbe za različite institucije, a svi pismeni podnesci koje sačinjavam su u vezi porodičnih odnosa ili iz domena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ili Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Osim direktnog rada sa klijenticama često sam izvan kancelarije jer za klijentice trebam pribaviti različite potvrde ili druge dokumente potrebne za sačinjavanje pismenih podnesaka ili tužbi. Također, za potrebe pružanja pravne pomoći klijenticama često sam u kontaktu sa predstavnicima institucija koje su u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici označeni kao subjekti zaštite a to su: centri za socijalni rad, predstavnici policije, zdravstvene ustanove.

Koja su Vaša najveća postignuća u poslu kojim se bavite?

Mislim da je najveće dostignuće i moje i moje organizacije to što smo prepoznatljivi u cijeloj Bosni i Hercegovini kao stručna organizacija za pitanja prevencije nasilja u porodici. Također, što su nas druge organizacije koje se bave prevencijom nasilja u porodici prepoznale kao respektabilnog partnera i u tom smislu radimo na mnogim zajedničkim projektima i članice smo više mreža u ovoj oblasti. Mislim da je veliko postignuće i to što su nas vlasti prepoznale kao nezaobilaznog partnera u kreiranju zakonskog okvira pa su naše članice bile imenovane u više radnih grupa za izradu zakona koji preveniraju nasilje nad ženama. Osim toga, sigurno dijelimo i zasluge što je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici jer smo sa kolegicama iz regiona (Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Makedonija i Austrija) provele sveobuhvatnu kampanju za potpisivanje i ratifikaciju ove Konvencije.

Ja lično sam veoma sretna kada me klijentice kojima sam pomogla da izađu iz kruga nasilja u kojem su, najčešće, dugi niz godina živjele pozdravljaju kada me sretnu na ulici ili se čak i posebno jave da me obavijeste o napretku u svom životu,

Koje su to najveće prepreke s kojima se suočavate?

Najveće prepreke sa kojima se suočavamo su svakako predrasude o ženama koje trpe nasilje. Predrasude su dio našeg svakodnevnog života. Mi kao organizacija od samog početka našeg postojanja radimo na razbijanju stereotipa da je žena kriva za nasilje koje trpi i to je dio naše misije, ali najtragičnije je to što predrasude pokazuju i predstavnici institucija od kojih naše klijentice očekuju pomoć, a najčešće bivaju optužene da su one doprinijele nasilju koje trpe. Prepreka su svakako i nedostatak finansijskih sredstava za provođenje naših ciljeva, a i česte promjene prioriteta donatora prilikom dodjele sredstava za određene teme.

Da li Vam je potrebna neka dodatna pomoć u poslu koji radite?

Svakako da nam je potrebna pomoć, najviše trebamo finansijska sredstva za provođenje naših prioriteta ali i pomoć u sticanju novih znanja i vještina bi i meni i članicama mojeg udruženja uvijek bila korisna.

Lana Jajčević

Veoma sam sretna kada me klijentice, kojima sam pomogla da izađu iz kruga nasilja u kojem su, najčešće, dugi niz godina živjele, pozdravljaju kada me sretnu na ulici ili se čak i posebno jave da me obavijeste o napretku u svom životu.

Lana Jajčević
Pravna savjetnica, Fondacija ″Udružene žene″, Banja Luka