Foto: Imrana Kapetanović

Foto: Imrana Kapetanović

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

TIMA: Kao pedagogica u Sigurnoj kući radim s djecom žrtvama porodičnog nasilja. U svom radu s njima koristim  različite metode, tehnike i oblike rada, zavisno od uzrasta djeteta, kao i njegovih potreba, želja i interesa u datom trenutku terapeutskog rada. Jedna od inovativnih tehnika koju koristim u radu s djecom predškolskog uzrasta  jeste Dramski metod – kreacija i animacija lutke. Lutka je moćno sredstvo u predškolskom odgojnom, ali i obrazovnom procesu, jer se predškolsko dijete uči igrajući i igra se učeći. Takođe, ona je snažno sredstvo za socijalizaciju djeteta, ali ima i veliku terapeutsku vrijednost. Animiranjem, odnosno davanjem duše lutki, djeca se podstiču na govor, odnosno da govore o onome što opažaju, što rade i što osjećaju. Igre sa lutkama su, po svom karakteru, govorne igre. Dakle, putem ove metode rada s djecom otkrivam kakvi odnosi vladaju unutar porodice iz koje dijete dolazi, kakav je položaj djeteta u toj porodici, odnos roditelja prema djetetu i obratno, međusobni odnosi roditelja i slično. Igre sa lutkama socijalizuju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih karakteristika ličnosti. Kod djece starijeg predškolskog uzrasta kreacija i animacija lutke smanjuje nekontrolisanu fizičku aktivnost, terapijski deluje u slučaju povećane agresivnosti i utvrđuje njen uzrok.

Takođe, muzika je jedna od tehnika koju često koristim u radu s djecom žrtvama nasilja. Novijim naučnim istraživanjima  pokazalo se  da  muzika doista izaziva kod čovjeka  određene fiziološke promjene  te  može pomoći kod izraženih socijalnih, emocionalnih, fizioloških i intelektualnih problema.  I djeci žrtvama različitih oblika nasilja  nastojim pomoći  muzikoterapijom, a  muzika pritom  treba poslužiti za opuštanje,  poboljšanje motoričke  koordinacije,  motivisanje  za  izvođenje fizičkih vježbi,  poticanje samopouzdanja i samopoštovanja, poboljšanje govora, komunikacije  ili  za poticanje  djeteta  na suradnju.

Crtež, modeliranje, plastično oblikovanje, kao i terapijski razgovori su ostale tehnike koje takođe koristim u radu s djecom žrtvama nasilja. Zavisno od broja djece u našoj Sigurnoj kući organizujem grupni i/ili individualni rad s djecom. Grupni rad s djecom se pokazao uspješnim, jer djeca međusobno razmjenjuju svoja iskustva traume i vremenom uviđaju i shvataju da nisu jedini koji imaju problema u porodici. Također, naša Sigurna kuća veliku pažnju posvećuje obrazovanju djece i uključivanju djece u odgojno-obrazovni sistem. Djeca predškolskog i školskog uzrasta, a koju su smještena u našoj Sigurnoj kući redovno pohađaju vrtić i školu.

Koja su Vaša najveća dostignuća u poslu kojim se bavite?

TIMA: Moje najveće postignuće u radu s djecom žrtvama nasilja i istovremeno korisnicima naše Sigurne kuće tiče se same pomoći koju sam pružila toj djeci, zatim vrijednostima koje ta ista djeca usvoje tokom boravka u Sigurnoj kući, kao i novim oblicima ponašanja koja steknu kontinuiranim radom. Svojim radom i zalaganjem štitimo djecu od nepovoljnih uticaja, radimo na prevenciji rizičnih ponašanja djece i razvijamo njihove pozitivne unutrašnje  potencijale i snage kako bi se uspješno nosili s izazovima suvremenog svijeta i života, a nakon reintegracije u društvo. Život djece u Sigurnoj kući obogaćujemo različitim kulturno-umjetničkim, rekreativnim i društveno-zabavnim događanjima. I to je jedan vid postignuća u radu s djecom žrtvama nasilja.

Koje su to najveće prepreke sa kojima se suočavate?

TIMA: Najveće prepreke sa kojima se susrećemo u radu s djecom žrtvama nasilja jeste i način rada i odnosa djelatnika državnih institucija (CSR, policije, Tužilaštva) prilikom davanja izjave od strane djeteta o nasilju kojem je svjedočilo ili bilo izloženo. Djeca doživljavaju određeni strah i nepovjerenje prema ovim djelatnicima, tako da se često u rehabilitaciji dječjeg ponašanja vraćamo na početak, s obzirom na broj izjava koje djeca daju i na ponovno proživljavanje traume kojoj su bili izloženi.

Da li Vam je potrebna neka dodatna pomoć u poslu koji radite?

TIMA: Pomoć koja nam je potrebna u poslu kojim se bavimo tiče se sljedećeg: finasiranje naših aktivnosti, upotpunjavanje didaktičkog materijala za rad s djecom, dodatne edukacije za rad s djecom, veća angažovanost odgovornih državnih institucija u rješavanju slučajeva nasilja nad ženama i djecom i drugo.

sigurna kuća - tuzla - ilustracije-7

Svojim radom i zalaganjem štitimo djecu od nepovoljnih uticaja, radimo na prevenciji rizičnih ponašanja djece i razvijamo njihove pozitivne unutrašnje  potencijale i snage kako bi se uspješno nosili s izazovima suvremenog svijeta i života, a nakon reintegracije u društvo. Život djece u Sigurnoj kući obogaćujemo različitim kulturno-umjetničkim, rekreativnim i društveno-zabavnim događanjima. I to je jedan vid postignuća u radu s djecom žrtvama nasilja.

Tima Bubalo
Magistrica pedagoških nauka, Žena BiH, Mostar