Foto: Imrana Kapetanović

Foto: Imrana Kapetanović

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

DANIJELA: Radni dan obično započinje polusatnim sastankom sa kolegicama u cilju razmjene informacija i dogovora o aktivnostima i radnim zadacima. Nakon toga, provjeravam mail i dostavljam eventualne odgovore. Pravim kratki raspored aktivnosti za taj dan. Obavljam razgovor sa klijenticama u Sigurnoj kući, ukoliko sam određena kao voditelj slučaja. Ukoliko ima potrebe, obavljam prvi, prijemni razgovor sa klijentima/cama kada se prvi put obrate za pomoć i podršku. Reagujem u skladu sa problematikom sa kojom je klijent/ica došao/la, odnosno predlažem i zakazujem termin za psihoterapiju, obavljam prijem u Sigurnu kuću uz konsultacije sa ostalim članovima stručnog tima, konsultujem se sa pravnicom i socijalnom radnicom, koje provode postupak posredovanja prije razvoda braka, upućujem klijente/ice na savjetovanje ili dogovor o pokretanju postupka posredovanja prije razvoda braka. Ukoliko je potrebno, klijenta/icu upućujem u drugu instituciju, npr. policijsku stanicu, centar za socijalni rad ili zdravstvenu ustanovu, te ukoliko je potrebno, dostavljam službenu zabilješku ili prijavu nasilja u obitelji. Budući da je u Centru za terapiju i rehabilitaciju, aktivan SOS telefon za žrtve nasilja u obitelji, često sam u prilici da pružam pomoć i podršku žrtvama nasilja, u vidu suportivnog razgovora, informisanja kako i kome se obratiti za pomoć, te dostavljanja službene zabilješke, odnosno prijave nasilja u obitelji nadležnim institucijama. Jedan radni dan sedmično je planiran za rad na terenu i u okviru toga obavljam pedagoške radionice sa učenicima/ma osmog razreda u osnovnoj školi na području Brčko Distrikta. U okviru pedagoških radionica, kroz teme nenasilne komunikacije, radi se na prevenciji nasilničkog ponašanja kod učenika/ca, razvijanju svijesti o sebi i drugima, vlastitim i tuđim potrebama, osjećanjima, međusobnoj interakciji itd.

Koja su Vaša najveća dostignuća u poslu kojim se bavite?

DANIJELA: Kao najveća dostignuća u poslu kojim se bavim mogu izdvojiti razvijanje lične svijesti o nultoj stopi tolerancije za nasilje, prevazilaženje straha od suočavanja i razgovora sa počiniocem nasilja, slučajeve nasilja čiji je ishod pozitivan u smislu da su sve institucije bile angažovane, te reagovale u skladu sa svojim ovlaštenjima, što je rezultiralo da se žrtva osjeća sigurno i zaštićeno. Tu je i slučaj prijetnje, putem telefona, za sigurnost uposlenika/ca U.G. „Vive Žene“ od počinioca nasilja, koji sam prijavila i koji je pravovremeno sudski procesuiran i sankcionisan, te svjedočenje na sudu za vrlo težak slučaj nasilja u obitelji.

Koje su najveće prepreke sa kojima se suočavate?

DANIJELA: Kao najveće prepreke mogu izdvojiti teškoće kod završetka tretmana u Sigurnoj kući u smislu što klijentice teže pronalaze adekvatan smještaj, ukoliko se ne vraćaju u porodicu ili kod srodnika, ostvarivanje kontakata počinioca nasilja i malodobne djece koja su sa majkama smještene u Sigurnu kuću, zatim teškoće prilikom postavljanja granica počiniocima nasilja u smislu kontakata i poziva na telefon i zahtijeva da razgovara sa žrtvom. Često kontaktiraju više puta u toku dana ili čak u rasponu od 2 – 3 sata, iako im se objasni da žrtva ne želi razgovarati. Tu su i teškoće u poštovanju kućnog reda i održavanju discipline klijentica, zbog različitog socio-kulturalnog konteksta iz kojeg dolaze, te poštovanje određenih rokova i procedura zbog obima posla.

Da li Vam je potrebna neka dodatna pomoć u poslu koji radite?

DANIJELA: Ne, nije mi potrebna. Imam mogućnost za superviziju, interviziju, te uvijek mogu računati na pomoć i podršku kolega/ica.

sigurna kuća - tuzla-3

Kao najveće prepreke mogu izdvojiti teškoće kod završetka tretmana u Sigurnoj kući u smislu što klijentice teže pronalaze adekvatan smještaj, ukoliko se ne vraćaju u porodicu ili kod srodnika, ostvarivanje kontakata počinioca nasilja i malodobne djece koja su sa majkama smještene u Sigurnu kuću, zatim teškoće prilikom postavljanja granica počiniocima nasilja u smislu kontakata i poziva na telefon i zahtijeva da razgovara sa žrtvom.

Danijela Kaloci
Diplomirana socijalna pedagoginja, Vive Žene, Tuzla