Foto: Imrana Kapetanović

Foto: Imrana Kapetanović

E.K. ima 36 godina. Bila je žrtva nasilja i odlučila je to promijeniti. Pročitajte njenu priču.

Zbog čega si shvatila da se nešto mora promijeniti kako bi izašla iz situacije u kojoj si se nalazila?

E.K.: Više se nije moglo izdržati – bila sam izolovana – počela sam gubiti svoju osobnost – nasilje je svakim danom bilo sve intenzivnije i shvatila sam da se ništa neće promijeniti –  iako sam se tješila da će ipak možda nasilje prestati. Posljednje fizičke ozljede koje sam zadobila – bile su  jasan znak da je sada dosta i shvatila  sam da moram potražiti pomoć.

Kakvu podršku i od koga si dobila?

E.K.: Zbog nasilja sam smještena u Sigurnu kuću – otvoreno sam mogla iskazivati svoja osjećanja – govoriti o strahovima – shvatila sam da nisam sama jer i mnoge druge žene su dijelile istu sudbinu i shvatila sam kroz razgovore i edukativne grupe da trebam vrednovati sebe, i jasno izreći šta želim promijeniti i  kom pravcu želim da težim – i polako su mi se otvorile mogućnosti da upotpunim sve ono što je vezano za obrazovanje, osamostaljivanje, ekonomsku neovisnost – sve mi se činilo nedostižnim jer me osjećaj da ne vrijedim pratio dugi vremenski period.

 Foto: Imrana Kapetanović

Foto: Imrana Kapetanović

Koja vrsta podrške je za tebe bila najkorisnija?

E.K.: Pružena mi je mogućnost da nastavim prekinuto školovanje – uključena sam i u projekte koji imaju za cilj uključivanje žena žrtava nasilja na tržište rada – posrednik Sigurna kuća i projekti unutar organizacije Fondacije lokalne demokratije – pohađam i kurs njemačkog jezika –  nakon odlaska iz Sigurne kuće vodim samostalan život, poznajem svoja prava, radim i obrazujem se. Jednostavno pratim svoj cilj da živim bez nasilja i odlučno koračam naprijed.

Koji bi tvoj savjet bio ljudima u sličnoj situaciji?

E.K.: Nemojte se bojati – potražite pomoć, jer postoje ljudi i  organizacije koje vam mogu pružiti pomoć i vratiti vam vjeru u sebe.