Foto: Imrana Kapetanović

Foto: Imrana Kapetanović

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

SABIHA: Dolazak na posao.  Kratak dogovor sa kolegicama  o stanju u organizaciji a posebno  razgovor o stanju žena i djece koji su smješteni u sigurnoj kući. Poslije razgovora tekući poslovi, pregled pristigle pošte i odgovori na mnogobrojne upite koje svakodnevno dobijam s raznih strana, a pitanja su vezana o radu Medice Zenica, o nasilju nad ženama i djeci, kako im Medica može pomoći. Razgovori i sastanci  zavisno od potreba sa predstavnicima institucija, nevladinih i međunarodnih organizacija.

Koja su Vaša najveća dostignuća u poslu kojim se bavite?

SABIHA: Do sada sam pružila individualni i grupni terapijski i savjetodavni rad stotinama žena i djece, omogućila sam da se razviju servisi koji su potrebni preživjelima nasilja, te da se uspostave djelotvorni i sveobuhvatni  modeli koji su prepoznati u BiH ali i šire. Također, intenzivirala sam saradnju sa vladinim institucijama od 2007. godine  u formi  potpisanih protokola.  Saradnja je ostvarena sa 91 vladinom institucijom i nevladinom organizacijom kroz 18 potpisanih Protokola. Uspostavili smo prve u Bosni i Hercegovini, ali prve i u regionu, institucionalne mreže za podršku žrtvama i žrtvama/svjedocima u predmetima ratnih zločina, seksualnog nasilja i drugih krivičnih djela u Zeničko-dobojskom, Srednjobosanskom, Unsko-sanskom kantonu. Ponosna sam i na inicijativu za uspostavu referalnih mehanizama za borbu protiv nasilja u porodici i zajednici u Općini Zenica i Zeničko-dobojskom kantonu, te uspostavljanje koordinacionog tijela u Općini Zenica za nasilje u porodici i zajednici. Na osnovu modela iz Općine Zenica, koordinaciona tijela uspostavljena su u Kaknju, Visokom, Doboj-Jug, Usori, Maglaju, Olovu i Varešu kao i na nivou Zeničko-dobojskog kantona. Uspostavili smo neformalnu mrežu u 22 ruralne sredine.

Inicirala sam uključivanje rodno zasnovanog budžetiranja u kreiranje i planiranje javnog budžeta, te predložila kombinirani model finansiranja iz lokalnih javnih budžeta i međunarodnih organizacija koji je funkcionalan u ZDK. Uspostavila sam prvi  besplatni negeografski telefon 080022334 u BiH za podršku preživjelima seksualnog nasilja i silovanja u ratu i njihovim članovima porodice. Tako je  omogućen kontakt, podrška i savjetovanje 24 sata za preživjele s područja cijele BiH. Medica Zenica je također dobila saglasnost od  Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku za izdavanje validinih  uvjerenja ženama koje su preživjele seksualno nasilje i silovanje, a koje je neophodno u postupku  ostvarivanje statusa civilne žrtve rata. Radila sam i na istraživanju o dugoročnim posljedicama silovanja i strategijama suočavanja preživjelih u Bosni i Hercegovini pod nazivom „ Još uvijek smo žive. Mi smo ranjene, ali smo hrabre i jake.“

Koje su to najveće prepreke sa kojima se suočavate?

SABIHA: Stalno ponavljanje  institucijama i donatorima da je potrebno pratiti potrebe preživjelih i shodno tome prepoznati modele koji su razvijeni u BiH, a time i uvjeravati ih da imamo izuzetna iskustva i modele koji su nastali  na dugogodišnjem direktnom radu sa onima koji su preživjeli traume i nasilje. Opterećenja države raznim porezima i taksama za neprofitne organizacije kao što je Medica Zenica, čime novac koji bi trebao biti namjenjen najranjivijim osobama odlazi za plate uposlenika  u glomaznoj  administraciji i neodgovornim političarima.  Također, neinformisani i  nesenzibilizirani profesionalci u institucijama su često barijera za ostvarivanje prava žrtava nasilja i traume.

Da li Vam je potrebna neka dodatna pomoć u poslu koji radite?

SABIHA: Podrška u namicanju sredstava jer ta stalna borba iscrpljuje osobe.

Foto: Imrana Kapetanović

Neinformisani i  nesenzibilizirani profesionalci u institucijama su često barijera za ostvarivanje prava žrtava nasilja i traume.

Sabiha Husić
Medica Zenica