Foto: Imrana Kapetanović

Foto: Imrana Kapetanović

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

AMRA: Moj rad u sigurnoj kući podrazumijeva rad u smjenama: dnevna i noćna dežura. Radne aktivnosti koje provodim u svakodnevnom radu sa žrtvama nasilja u porodici jesu upravo unutrašnja organizacija života u skloništu, individualni i grupni terapijski tretman (suportivne, edukativne i radnookupacione grupe), organizacija odlazaka u zdravstvene ustanove i po potrebi izdavanje terapije lijekovima, te rad na SOS telefonu.

Koja su Vaša najveća dostignuća u poslu kojim se bavite?

AMRA: Nakon jedanaest godina rada sa žrtvama nasilja u porodici, učešću na brojnim konferencijama, seminarima, radio i TV emisijama, pročitanim knjigama, provedenim edukacijama određenih grupa profesionalaca (pedagozi, policijski inspektori, socijalni radnici, psiholozi,…), mogu reći da najveće dostignuće u poslu kojim se bavim jeste vidjeti ženu/djevojku, koja je preživjela bilo koju vrstu zlostavljanja, zadovoljnu, nasmješenu i samouvjerenu i znati da sam dijelom zaslužna za njen oporavak. To mi je najveća satisfakcija, iskrene riječi žena koje su pretrpjele najteža zlostavljanja, da sam ih svojim terapijskim radom uspjela osnažiti i vratiti izgubljeno samopouzdanje i vjeru za bolje sutra.

Koje su to najveće prepreke sa kojima se suočavate?

AMRA: Kao i u svakom poslu, tako i u opisu poslova socijalnog  radnika koji radi u Sigurnoj kući, znaju se desiti prepreke u realizaciji postavljenih ciljeva (nedovoljna finansijska podrška kako bi se ostvarili određeni planovi za žrtvu: nastavak školovanja, pronalazak zaposlenja, plaćanje stanarine u iznajmljenom stanu), prepreke u terapijskom radu sa žrtvama nasilja (kada žrtva ne prihvata terapijsku pomoć). Prepreke koje se dešavaju u toku rada se zajednički analiziraju na redovnim stručnim sastancima psihosocijalnog tima i onda se donose zajednička riješenja za nastavak terapijskog cilja.

Da li Vam je potrebna neka dodatna pomoć u poslu koji radite?

AMRA: Smatram da je za normalno i uspješno funkcionisanje svih pomagačkih zanimanja, pa tako i mog, potrebna supervizija kako bi prevenirali pojavu profesionalnog sagorijevanja.

Foto: Imrana Kapetanović

Nakon jedanaest godina rada sa žrtvama nasilja u porodici, mogu reći da najveće dostignuće u poslu kojim se bavim jeste vidjeti ženu/djevojku, koja je preživjela bilo koju vrstu zlostavljanja, zadovoljnu, nasmiješenu i samouvjerenu i znati da sam dijelom zaslužna za njen oporavak.

Amra Muslić
Diplomirana socijalna radnica, Fondacija lokalne demokratije, Sarajevo